Nikad prije nije toliko ljudi stanovalo međusobno tako blizu kao u modernim velegradovima, a da u isti mah budu toliko strani jedni drugima. U našem prenapučenom svijetu ima nebrojeno ljudi koji su usamljeni. Usamljenost je najveća nevolja mnogih ljudi danas.
Usamljeni čovjek se smrzava. Njemu nedostaje topline suosjećajnog srca punog razumijevanja. On nema s kim bi podijelio svoje minute, svoje trenutke, on nema s kim bi mogao razgovarati.
Zato pozovi nekoga tko je usamljen. Ali, to uopće nije tako jednostavno. Nemoj to činiti sa stavom: ovog Božića želim učiniti nešto dobro. Nitko ne želi da se s njime postupa kao usamljenim čovjekom kojeg treba sažalijevati. I nisu svi samci uistinu usamljenici. Moraš razviti poseban osjećaj da otkriješ usamljene te ih pozoveš, a da ih ne povrijediš.
Taj pozvani može biti netko čiji je život pogođen teškim udarcem koji još nije prevladao. To može biti neki stariji ili pak još mlad, ali bespomoćan čovjek. Pozovi usamljenoga, kontaktiraj s njim posve normalno, možda u svojoj bližoj okolici. Učini to osobno, svim srcem, spontano i pun prijateljstva.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)